Savo Škobić: NESTVARNA STVARNOST, pozorišna bajka za djecu

Lica:

GAGI, dječak sa štakama,

MAJA, njegova mlađa sestra,

VESNA, njena prijateljica,

JECA, mala komšinica, tračalo,

KAPETAN KUKA, zalutao iz bajke,

NEUSTRAŠIVI PRINC, zalutao iz bajke,

PEPELJUGA, zalutala iz bajke.

Scena:

Dječakova soba. Naprijed desno je fotelja sa lampom (kutak za čitanje);naprijed lijevo dvosjed, salonski stolić i dvije manje fotelje; u pozadini, pod prozorom iza kojeg se vidi drvou dvorištu je krevet uredno pospremljen, a desno iza radni sto i vitrina sa puno knjiga (koje se nalaze svuda). Na radnom stolu je veliki globus i pisaćamašina uz mnoštvo knjiga. Lijevo su vrata, a otuda se čuje glasna muzika. GAGI sjedi u fotelji za čitanje sa knjigama u krilu i svaki čas s negodovanjem pogleda u pravcu vrata.

1. pojava

GAGI i MAJA

GAGI: Majo, Majo! Stišaj malo tu muziku!

MAJA (ugasi kasetofon i iz druge sobe): Šta je? Šta se dereš?

GAGI: Pa stišaj malo tu muziku, nisi sama na planeti!

MAJA (uđe): Kako to misliš, sama na planeti?

GAGI: Pokušavam da pročitam ovu knjigu, ali ništa skoro da ne razumijem zbog tvoje glasne muzike. Pa zar ne može to malo tiše? Budi parlamentarna.

MAJA: Hoću, kada budem u parlamentu, ali kada sam u svojoj sobi, ja radim šta hoću, koliko hoću i sve što hoću.

GAGI: Ne branim ti ništa, samo te molim da malo stišaš muziku.

MAJA: Pa ti ništa i ne možeš da mi zabraniš, dok dohvatiš te štake, dok se podigneš, kreneš, ihaj... Ja ću već otići daleko. Ništa ti meni ne možeš!

GAGI: Pa šta misliš? Da ću ja čitav život provesti na štakama? Još jedno mjesec-dva pa će da lete u Drinu.

MAJA (smiješi se): To i mene raduje, ali za ta dva-tri mjeseca ti ćeš e već odljutiti pa ću ja opet proći bez batina!

GAGI: Pa gdje si ti vidjela da brat tuče svoju sestru?

MAJA: Bogami da vidiš samo kako Sale mlavi svoju Jecu, znaš Jecu?

GAGI: To ona mala nova komšinica sa trećeg sprata?

MAJA: Sa četvrtog, ali toliko larma da sam i ja mislila da je sa trećeg, e nju. Ona ti, znaš, imaju običaj da se tri puta dnevno zakače i onda ti je to jurnjava po kući.

GAGI: A zašto se svađaju?

MAJA: Jecina jezičina ti je podugačka i nikada ne prestaje da mlati, a njega to nervira. On je zaljubljen i želi da uz tihu nježnu muziku mašta o svojoj ljubavi, da smišlja lijepe pjesmice i tako to. Međutim, od Jece ne može ni da razmišlja.

GAGI: Pa kad znaš to, zašto mene ne poštediš te galame iz tvoje sobe.

MAJA: Ma izvini, malo sam se zanijela pa sam i zaboravila da si ti u kući.

GAGI (tužno): A gdje ću sa ovim štakama?

MAJA: Pa izađi malo pred kuću, da samo vidiš kako je lijep dan!

GAGI: A otkuda ti znaš kad si čitav dan u onoj svojo sobi i rasturaš sopstvene bubne opne?

MAJA: Nećeš vjerovati koliko je arhitektura napredovala, sada na sobama prave i prozore zastakljene pa se kroz njih sve vidi.

GAGI: Sve?

MAJA: Pa sve ono što je iza tog prozora, rijeka, ulica, ljudi, park, nebo... Sve!

GAGI: A vidi li se kako trava raste, gdje i kako spavaju ptice i kako cvijeće miriše?

MAJA (smije se): Pa ne može da se vidi kako cvijeće miriše!

GAGI: Može.

MAJA: Ne može!

GAGI: Pa naravno da može da se vidi, da se kladimo!

MAJA: Neću da se kladim, ali hoću da znam kako to misliš kada tvrdiš da se vidi kako cvijeće miriše?

GAGI: Evo kako, uzmi malo bijelog luka i sitno ga isjeckaj, što sitnije možeš, zatim ga saspi u kaćun ili sličan cvijet, pa ga gurni svojoj prijateljici Vesni da pomiriše, po njenoj faci ćeš vidjeti kako cvijeće miriše?

MAJA: Baš zanimljivo. Odakle ti to? ...(pokaže na knjigu)... Je l' odavde?

GAGI: Ne ...(pokaže na glavu)... Odavde. Sad sam to izmislio.

MAJA: A šta to čitaš?

GAGI: Knjigu.

MAJA (malo nervozno): Ma znam, ali koju? ...(on joj pokaže)... Značenje bajki?!... Čudna mi čuda, pa znamo šta bajke znače, šta će nam knjiga o tome. Bajke znače da je baka došla u kuću i da će nam čitati bajke pred spavanje.

GAGI: Da, to je bilo nekada davno, kada je baka bila živa i kad smo mi bili jako mladi.

MAJA: Bogami, ja i sada volim da pročitam neku bajku. Mislim da ih i dan danas znam sve napamet. Kada se samo sjetim kako su mi stvarnim izgledale, sve sam očekivala da će početi oko mene da se jure svi ti junaci. Neke sam voljela, a neke ne. Voljela sam Petra Pana, ali nisam voljela kapetana Kuku.

GAGI: Pa bajke su satkane od dobra i zla u vječitoj borbi. Tu su dobre vile i zle vještice. Zamisli bajku u kojoj bi vještica bila dobra, skromna, darežljiva i umiljata, a recimo, Pepeljuga zla i opaka, a?

MAJA: Ala bi to bio urnebes, pa da, na primjer, tri praseta sanoževima jure vuka, hoće da ga zakolju i pojedu.

GAGI: A vuk bježi kod Crvnkape i njene bake da ga one spasu!

MAJA (kroz smijeh): Pa na kraju baka pojede lovca...!

2. pojava

VESNA i pređašnji

VESNA (ulazi): Kucala sam, ali me niko ne ne čuje... Dobar dan vam želim!

MAJA (briše suze smijalice): Ćao, Vesna, izvini, nešto smo se zacerekali pa te nismo ni primijetili.

GAGI (sa smješkom): Dobar dan, Vesna, kako si?

VESNA (sjeda na fotelju lijevo): Hvala na pitanju, dobro sam, koje i vama želim. A čemu ste se smijali ...(Maji)... je li to gospodin Tužni nešto provalio?

MAJA (sjeda do nje na dvosjed): Nemoj da ga zoveš gospodin Tužni, nisi fer.

VESNA: Pa kad je stalno tužan.

MAJA: Nemoj mu na muku pristajati. Poslije operacije zdravlje mu se isuviše sporo popravlja, pa ga to brine i rastužuje.

VESNA: Pa ti sit u da mu popraviš raspoloženje, potrudi se malo.

MAJA: Jeste, da I ja nemam svojih briga.

GAGI: Evo, slušaj Majo …(čita)… U ovoj mračnoj šumi često sreće tvorevinu naših želja I strepnji – vješticu – kao što se dešava jednom od braće Grim. Ko ne bi volio da posjeduje moć vještice ili čarobnjaka I da je koristi za zadovoljavanje svih svojih želja, za približavanje svih onih dobrih stvari koje želi za sebe, I za kažnjavanje svojih neprijatelja?... Šta veliš, kako bi bilo lijepo da imaš taj čarobni štapić? Šta bi prvo uradila?

VESNA: Ja bih sebi prvo nabacila puno dobrih krpica.

MAJA: Ja bih trebala tebi vratiti zdravlje, ali se bojim da ćeš onda da me biješ za sve što sam ti skrivila u ovo vrijeme tvoje nemoći.

GAGI: Ja bih sebi nabavio dobra kompjuter.

MAJA: Pa zar ne bi prvo zdravlje popravio?

GAGI: Pa rekla si da ćeš to ti da središ, onda ja mogu da nabavim kompjuter.

VESNA: To kao ona Ciganka: Da imamo brašna kao što nemamo ulja, posudili bi u selu tepsiju pa pitu napravili.

GAGI (svi se smiju): E, ta ti je dobra, svaka čast! Mašta može svašta.

MAJA: Uvijek sam se divila piscima bajki. Prvo što moraju imati jaku i bujnu maštu, a onda treba dobro da poznaju djecu I sve ono šta oni vole, a šta ne.

VESNA: Moja baka je rođena za pisca bajki, da samo znatekako lijepe bajke izmišlja, pa to je za nevjerovati, oduvijek.

MAJA: I mi smo imali divnu baku, Bog dušu da joj prosti ...(prekrsti se)... Ali je umrla.

GAGI: Nije umrla, preselila se u bajke, sjećaš li se, tako je uvijek govorila?!

MAJA (sa radošću): Sjećam se, govorila je ovako: “A kada dođe taj divni trenutak spoznaje sna, ja ću se preseliti u neku bajku i otamo uvijek pred vaš san nešto tiho, tiho šaputati. Toliko tiho da ćete me moći čuti samo ako budete jako, jako tihi pred svoj san”.

GAGI: Jeste, i mogu ti reći da mi se ponekad čini kako je čujem. Kao da mi kao nekad čita neku od svojih bajki.

VESNA: Zar se ne bojite?

MAJA (iznenađeno): Čega da se bojimo?

VESNA: Pa to su duhovi… to, ti… glasovi, ta šaputanja?

GAGI (smije se): Ma ne, Vesna, to je samo stvar mašte. Meni tada, u stvari, mašta samo pomaže da se prisjetim njenog glasa.

MAJA (sa sjetom): Bio je tako mek I topao, kao da me grije.

VESNA: Ne znam, ali je sve to nekako čudno… i meni se već počinju događati čudne stvari.

GAGI: Na primjer?

VESNA: Na primjer …(kratko ih pogleda, odmahne)… Ma ništa, nije važno.

MAJA (zainteresovana): Hajde, reci mi!

VESNA: Ne smijem, smijat ćete mi se.

GAGI i MAJA (uglas): Nećemo!

VESNA: Zato sam, u stvari, i došla do vas… Sinoć sanjam, kao došla do mene mene u sobu Pepljuga, jadna, prljava i umorna i pita me da li sam vidjela negdje njen ključ od začaranog kovčega što ga je sakrio Kapen Kuka, dok ga je Neustrašivi Princ jurio!

GAGI (sa smješkom): Auu, što ti to sve lijepo pomiješa! Kako si samo uspjela?

VESNA (ljuto): Znala sam da ćete mi se smijati!

MAJA: Evo, ja se ne smijem. To me I ne ćudi jer obično u snu se i desi da se sve nešto smuti i pomiješa. Nije to ništa čudno!

GAGI: Pa ti reče da ti se događaju čudne stvari, a to sa snom i nije ništa čudno

VESNA (izvadi iz džepa na konopcu veliki stari klju): Evo, to je to čudo!

MAJA (iznenađeno): Je li to taj ključ koji traži Pepeljuga?

VESNA: Izgleda da jeste.

GAGI: A odakle kod tebe? Gdje si ga našla?

VESNA: U mojoj papuči, kao da ga je neko namjerno tamo stavio.

MAJA (svi sa strahopoštovanjem gledaju u ključ koji visi u Vesninoj ruci): A da to nije neki vaš ključ… od nečega?

VESNA: Ma ne, vidiš koliki je… Ja za takvu bravu ne znam!

GAGI: To je ključ od katanca i to nekog velikog.

MAJA: Da nemate na tavanu, možda, neki stari sanduk?

VESNA: Nemam ni tavan, a kamoli sanduk!

MAJA: Da sam na tvom mjestu pitala bih mamu i tatu.

VESNA: E, pa ja sam bila na svom mjestu i pitala sam ih.

GAGI: I šta kažu?

VESNA: Kažu da sam ja djevojčica, a ne dječak, i to velika djevojčica, i da ne treba da se igram sa starudijama, nego da to vratim tamo odakle sam ga i uzela.

GAGI: Pa vrati ga.

VESNA: Ne mogu, jer onda neću moći koristiti tu papuču, a druge nemam.

MAJA: Vesna, je li se to ti šališ sa nama ili je to, ne daj Bože, stvarnost?

VESNA: Da je bar šala ali nije... Šta da radim?

MAJA (pogleda na sat): Znaš šta ćemo, hajde ti sa mnm lijepo do bibloteke, moram knjigu zamijeniti, pa ćemo uspit već nešto smisliti.

VESNA (pogleda po sobit): Pa šta će ti knjiga kod ovoliko knjiga kod Gagija?

GAGI: Maja čita samo srceparajuće teme.

MAJA: Ako, bolje i takve nego ove tvoje pustolovine!

VESNA (gleda u ključ): A šta ću sa ključem? Ne mogu ga, valjda, nositi po gradu?!

GAGI: Bojiš se da te Kapetan Kuka, ne pojuri po gradu?! ... Ostavi ga ovdje, ja ću ti ga pričuvati.

MAJA: Pa mogao bi, dok se mi ne vratimo, u tim tvojim knjigama potraćiti nešto o tom ključu, zar ne?

VESNA (daje mu ključ): I ja ću se bolje osjećati kada je ovo kod tebe.

MAJA (krene): Idemo. Ćao, Gagi!

VESNA: Ćao!

GAGI: Ćao i puno sreće niz stepenice!

3. pojava

GAGI, potom KAPETAN KUKA

GAGI (zagleda ključ): Ma kakav kovčeg, kakva Pepeljuga i kakav Kapetan Kuka?! Što djevojčice znaju da smisle priču, to niko živ ne zna... Boga ti pitaj gdje je ova to našla pa nam soli pamet... Kapetan Kuka je izgubio ključ dok ga je jurio Neustrašivi Princ. Dobro nije rekla Petar Pan i tri praseta, a i za štrimfove bi tu, izgleda, bilo mjesta.

KAPETAN KUKA (iz ili iza vitrine iskoči sa sabljom): Ha, tu li si, mrski neprijatelju, brani se!

GAGI (trgne se i podigne štaku u odbranu): Ko si ti? ... Šta ti je?

KAPETAN KUKA: Kako: ko sam ja?!.. Kako: ko sam JA?!... Jesi li ti lud ili ti noge smrde?... Ko to još ne zna da sam ja slavni surovi i neustrašivi Kapetan Kuka?!

GAGI: Ma koji Kapetan Kuka, šta se foliraš?... To su te one dvije ludače poslale da me zaplašiš!

KAPETAN KUKA: Ha!... Ne plašiš se, a? Je li, ko si mi ga pa ti pa se ne plašiš mene, svemogućnog gusara nad gusarima?!

GAGI: Ja sam Gagi, a ko si u stvari ti? Upao si tako u moju sobu, mašeš tom sabljetinom i ko je ko ti, a ovamo ni najosnovnije iz bontona ne znaš. kamo ti dobar dan, je li slobodno, kako ste...?

KAPETAN KUKA: O, ljudi, šta je ovo?!... Da nisi ti prerućeni Petar Pan? Jedino je on bio tako hraba.

GAGI (prisloni mu štaku na prsa, ljuto): E, sada je dosta! Ili ćeš mi reći ko si ili ću iz ovih stopa da zovem policiju.

KAPETAN KUKA: A ko ti je taj?

GAGI (začuđeno): Taj?

KAPETAN KUKA: Da taj, iz koje je on bajke?

GAGI: E, on nije ni iz jedne bajke, on ti je iz stvarnosti.

KAPETAN KUKA: Šta je to stvarnost i kakvo ti je to oružje što si ga u mene uperio?

GAGI: To ti je štaka, mnogo gadna i opasna stvar, a imam još jednu.

KAPETAN KUKA: Pa dobro, čovječe, gdje sam ja? Kakva je ovo neobična bajka?

GAGI: Velim ti da ovo nije bajka, nego stvarnost, a ti moraš odmah da se vratiš odakle si došao, pa makar to bila i bajka!

KAPETAN KUKA: E, to neće moći ove noći!... Nisam pronašao!

GAGI: Šta nisi pronašao?

KAPETAN KUKA (u povjerenju): Ključ... čarobni ključ od začaranog kovčega!... Moram ga pronaći!

GAGI: Pa kud kod mene da ga tražiš?

KAPETAN KUKA: Pepeljuga ga je ovdje negdje izgubila, kosu ću joj zapaliti, samo da je nađem!

GAGI: Sad je dosta, izlazi dok te nisam raspalio ovom štakom ...(čuje se zvono na vratima)... Bježi!

KAPETAN KUKA (ide unatraške ka onoj vitrini): Idem, ali ću se vratiti!... Ja sam slavni surovi i neustrašivi Kapetan Kuka!

GAGI (dok onaj odlazi): Ma ti si glupi, smiješni, magarac!

4. pojava

GAGI i JECA

JECA (prilazi, zvanično se rukuje i ne prestaje da govori): Da, dobar dan. Ja sam Jeca sa 4. sprata, tek smo se doselili, tačnije prije par dana, pa želim da upooznam sve stanare ove lijepe, ali malo tajanstvene zgrade. Znam, tamo gdje sam prije živjela, sve je bilo veselo i razdragano, sa mnogo vike i glasne muzike, tako da lijepo niste morali ni da palite kasetofon, nego ako vam se ne sviđa jedna muzika, vi lijepo promijenite prozor, tačnije pređete u sobu i tamo slušate drugu muziku, koja vam se tada već vjerovatno sviđa.

GAGI (pokušava da je oslovi): Izvinite...

JECA: A, u stvari, rijetko ste i bili raspoloženi da sjedite u kući i slušate glupu muziku. Mnogo je bolje bilo izaći u dvorište i juriti se po čitav bijeli dan, toliko je bilo i mjesta i djece, da vam nikad nije bilo dosadno, ali ovdje, u ovoj zgradi, bolje reći u ovom ulazu, ili, ako hoćete, haustoru, ja prosto ni da zinem ne smijem, jer odmah svi govore kako sam drska, bezobrazna i nevaspitana, pa gdje sam ja to živjela? U kojoj džungli, molim vas lijepo, a to sve nizašta, ama baš nizašta. Pa šta ako sam prosula smeće kroz prozor? otkud sam ja znala da neka komšinica prolazi dolje pod prozorom i zašto je ona morala baš tada da prolazi, je l’ te, molim vas, da nije prolazila ne bi ni stradala od moje kese sa smećem?!

GAGI: Dobro, Jeco, sad smo se upoznali, do viđenja.

JECA: Kako do viđenja? Zašto do viđenja? Pa mi smo sada susjedi i mi moramo bolje da se upoznamo. A gdje vam je sestra, ono joj biješe ime Maja i ima onu glupu prijateljicu, a da, Vesnu, mladi nekakvim ključem i kaže da joj ga je dala... ko joj ga biješe dao? Trnorućica? ... Ne! ... Ma ona, joj, sa staklenom cipelicom, ona Uspavana Ljepotica, da, ne, da. Ona.

GAGI: Pepeljuga.

JECA: Pa da Pepeljuga. tako sam i rekla, možete misliti, nema kome da se pojavi Pepeljuga nego baš Veni, bože, bože, kakva slučajnost, a ovamo nije tri knjige pročitala. Gluplja je od Trnoružice, te, hoću reći, Zlatokose.

GAGI: Pepeljuge.

JECA: Pa da tako sam i rekla, Pepeljuge. Znam ja to dobro ...(krevelji se)... Ogledalce, ogledalce, ko je najljepši na svijetu?

GAGI: E, to ti je Snježana i sedam patuljaka.

JECA (s nevjericom): Sedam?

GAGI: Sedam.

JECA: A ja uvijek mislila da ih je bilo četrdeset. Znate, Snježana i četrdeset patuljaka, divna bajka, sve sam plakala. Tako je tužna, nježna, divna, krasna, sjajna.

GAGI:Ne, to je bajka Alibaba i četrdeset razbojnika, ali je Snježana imala samo sedam patuljaka, a zašto si plakala, meni zaista nije jasno.

5. pojava

PEPELJUGA i pređašnji

PEPELJUGA (kao iz zavjese da je izašla, stidljivo): Dobar dan, izvinite, da li je Vesna kod vas?... Znate, rekli su mi da je otišla ovamo.

GAGI (Jeca je zanijemila od straha i samo upire prstom u nju ): Da, bila je ovdje, ali je otišla sa Majom u biblioteku, a ko si ti?

PEPELJUGA: Ja sam Pepeljuga i hitno je moram naći, bojim se!

GAGI (podrugljivo): Je li to vi iz glumačke ekipe ste odlučili da se malo sa mnom našalite, a?... Maločas je obdje bio bajagi Kapetan Kuka, sada Pepeljuga, pa šta je slijedeće?

PEPELJUGA: Ključ!

GAGI: Šta, ključ? Kakav ključ?

PEPELJUGA (u stranu se osvrće): Znate, ako ključ od čarobnog kovčega prvi pronađe Kapetan Kuka, ja sam gotova.

GAGI: Gotova si ti i ako te ja mlatnem ovom štakom! Šta ste svi zapeli za mene, olabavite malo, mame vam. Idite da se igrate bajki u nekom drugom zamku, imam ja svojih problema!

PEPELJUGA (odlazeći): Moram ga pronaći, moram ga prva pronaći.

6. pojava

GAGI i JECA

JECA (prestrašeno kada ova ode): Pa to je bila ona Pepeljuga!

GAGI: Ma nemoj, baš ona?

JECA: Jeste, poznala sam je po... ovaj, ma ona je, sigurno.

GAGI: Znaš li ti, pametnice, koliko su stare bajke?

JECA: Oduvijek.

GAGI: Pa dobro, nije baš oduvijek, jer ništa nije oduvijek, ali su stvarno mnogo, mnogo stare. E, sad, kako moće neko da živi nekoliko hiljada, recimo, godina, pa da ti tako bane u kuću i traži ti nekakav ključ? I otkud da Pepeljuga govori baš srpski?

JECA: Ne znam.

GAGI: Ne znaš, a znaš da je to bila Pepeljuga?

JECA: Pa ista ona, vidio si.

GAGI: Ma vidio sam ja i Kapetana Kuku, maločas, pa šta? To su neke zezalize, ali ne znam još ni ko su, ni ko ih šalje.

JECA: Je l’ hoćeš da ostanem sa tobom, da ti držim strah?

GAGI: Ti meni da držiš strah, a maločas si zanijemila od straha.

JECA: Nije to bio, vjeruj mi, strah, nego onako, kako da kažem, iznenađenje. I trebao si mene pustiti da sa njom razgovaram, sve bih saznala, vjeruj mi. Evo, ako sada dođe, ti samo mene pusti, za pet minuta ćeš sve saznati, jer nema tog kome ja ne izvučem svaku tajnu iz srca i glave, vjeruj mi.

GAGI: Kako i nešto da ti prizna kad od tebe ne može doći do riječi?

JECA (pomirljivo): Pa jeste, malo više pričam ali ja istovremeno mogu i sve da čujem šta mi se govori.

GAGI (smije se): E, to sam vidio svojim očima – tri žene istovremeno u glas govore i sve jedna drugu čuje i razumije.

JECA: To ste vi muškarci izmislili ...(ustane)... Onda, odoh ja... Hvala što smo se upoznali.

GAGI: Pa eto, Jeco, sad znao ko ovdje stanuje pa navrati koji put.

JECA: Ćao.

GAGI: Ćao, Jeco, i puno sreće niz stepenice.

JECA: Što nisi tako duhovit bio sa Pepeljugom?!

GAGI: Pa ona prođe kroz zid, nije otišla stepenicama.

JECA: Kroz zid?!... Ala ti imaš bujnu maštu.

GAGI (malo ljut): Pa vidjela si, ode tamo, a tamo nema vrata.

JECA: Ništa ja nisam vidjela, ćao!

GAGI: Ćao!

7. pojava

GAGI i NEUSTRAŠIVI PRINC

PRINC (izađe iza dvosjeda, povjerljivo): Zdravo, Gagi, izvini, nemam vremena da ti objašnjavam. Sve vrijeme sam proveo tu iza dvosjeda. Reći ću ti samo da je vjerovatno došlo do neke greške u kompjuteru ...(pokaže na knjige)... onom od svijeta bajki, pa smo ti se počeli ovuda juriti. Ako ja ili Pepeljuga nađemo taj ključ od čarobnog kovčega, sve ćemo opet vratiti na staro, ali ako to uradi Kapetan Kuka, onda kuku i nama i vama. I nama iz bajki i vama koji ste izvan tih bajki. Dakle, gdje si sakrio ključ?

GAGI: A ko si sad pa ti? Tebe baš ne poznajem.

PRINC: Ja sam Neustrašivi Princ iz bajki.

GAGI: Iz koje bajke?

PRINC: Pa iz mnogih bajki. Uvijek se na kraju pojavim na bijelom konju, spasim princezu i živim dugo i dugo godina u dobru i sreći.

GAGI: Pa gdje ti je konj?

PRINC: Nije htio u lift, a uz stepenice ne smije. Daj ključ.

GAGI: Pa kada si ti Neustrašivi Princ, što si se tako isprepadao pa se stalno osvrćeš? Bojiš se Kapetana Kuke, zar ne?

PRINC:Ne, bojim se Pepeljuge. Ako me zatekne ovdje, odvešće me u svoju bajku ili će otići sa mnom u moju bajku, pa od regulisanja kompjuterske greške ništa ...(čuju se glasovi)... Vidimo se kasnije, spremi mi taj ključ i ne daj ga nikome.

8. pojava

GAGI, MAJA i VESNA

MAJA (ulazi sa Vesnom i zatiče ga nasred sobe, iznenađeno): Opa, dečko je prohodao!... Jesi li, napokon, odlučio da svoje lijepo lice pokažeš suncu?

GAGI (malo zbunjeno): Pošao sam... u... u ve-ce.

VESNA: Jao što je stidljivko, stidi se što mora pominjati ono što nam je priroda natovarila na leđa.

MAJA: Pa što se mora, nije teško.

GAGI: Nisam rekao da moram, nego da sam u pošao u ve-ce.

MAJA: Pa idi, ko ti brani?

GAGI (sjedne): E, sad neću.

VESNA: Hoćeš, hoćeš, samo dok ti prigusti.

GAGI: Sjedite i vi, moramo ozbiljni da porazgovaramo.

MAJA (sjedaju): Sjedi, Vesna, meni je poznat ovaj glas. Kada je ovako ozbiljan, ništa dobro ne može da nam se desi.

VESNA: To po onoj narodnoj: “Ne bojte se, bolje biti neće!”

GAGI: Dosta šale. Slušajte, nismo više djeca i ja ne volim nikakve igre. Pogotovo ne igre te vrste koju, izgleda, vas dvije igrate.

MAJA: Ne razumijem.

GAGI (daje Vesni ključ): Evo ti tvoj tajanstveni ključ i igra je gotova.

VESNA (uzima ključ): Kakva igra? Ko se igra?! Ako sam ti se požalila kao prijatelju, očekivala sam da ćeš mi pomoći, a ne još da ćeš me optužiti da se igram s tobom!

MAJA: Gagi, nisi fer... (ustane)... Vesna, idemo!

GAGI (Vesna krene): Sačekajte, sjedite? ...(sjednu)... Ako to nije vaša igra, onda moramo saznati čija je?!

MAJA: O kakvoij je igri riječ? Vesna je nešto sanjala, a potom je našla ključ u svojoj papuči. Gdje je tu igra?

GAGI: To me buni. Niko nije mogao igrajući se ugurati u san Vesni svoju temu.

MAJA: I zašto onda misliš da je to neka igra u pitanju?

GAGI (malo zastane): Sada ćete se vi meni smijati

VESNA: Nećemo.

MAJA: Kaži.

GAGI: Tebi se, Vesna, Pepeljuga u snu javila, a mene je posjetila, u sobi. I Jeca ju je vidjela.

MAJA i VESNA (u glas): Pepeljuga?!

GAGI: A prije nje su tu bili i Kapetan Kuka i Neustrašivi Princ. U stvari, princ je došao poslije.

VESNA: Jesi li ti skoro mjerio temperaturu?

MAJA: A da ti tvoji lijekovi nemaju neke neobične nus-pojave)

GAGI: Naravno da ne vjerujem da su to stvarni likovi iz bajki, nego neka dobro smišljena i izrežirana predstava u mojoj sobi.

MAJA: Ko bi i zašto to tebi radio?

GAGI: To želim da saznam.

VESNA: A šta kažu, zašto dolaze kod tebe?

GAGI: Traže ključ... Onaj tvoj tajanstveni ključ.

VESNA: Pa zašto im ga nisi dao, bio je kod tebe?

GAGI: Ti si mi ga povjerila na čuvanje, kako sam ga onda mogao dati? Šta ti misliš o meni, a?

VESNA: Izvini.

MAJA: A šta je Jeca tražila ovdje? Da to nije njeno maslo?

GAGI: Sumnjam. Ona se toliko uplašila da se umalo nije upiškila u gaće.

MAJA: Baš si prost!

GAGI: Možda sam ja prost, ali nisam kao ti nepažljiv i negostoljubiv. Prijateljica ti dolazi danas već drugi put, a ti nikako da je počastiš.

VESNA: Ma ne treba ništa.

MAJA: Ovaj put si u pravu. Odmah ću ja! (ode)

9. pojava

GAGI, VESNA, potom PEPELJUGA

VESNA: Nisi trebao to govoriti, sad je Maji neprijatno što se nije sama sjetila.

GAGI: I ja sam žedan.

VESNA: Pa mogao si sam zatraćiti sok, a ne da je postidiš.

GAGI: Pa ako ste prave prijateljice, onda ona ne treba pred tobom da se stidi, a ni ti da to očekuješ od nje.

VESNA: Stid je osjećanje, kojim se ne može komandovati.

GAGI: A kojim se to osjećanjem može komandovati?

VESNA: Maštom.

GAGI: Mašta nije osjećanje!

VESNA: Nego šta je?

GAGI: Ništa, mašta.

VESNA: A je l’ se lijepo osjećaš dok maštaš?

PEPELJUGA: Osjećam, ali...

VESNA: E, vidiš. Mašta je osjećanje i to ne jedno, nego nekoliko osjećanja istovremeno.

PEPELJUGA (prišla im je tiho iza leđa): Izvinite... (oni se prestrašeno trgnu)... Molim vas, dajte mi ključ!

VESNA: Pa ja, ovaj, sanjam! ... Pepeljuga!

GAGI: Ne sanjaš, to ti je to.

VESNA (skriva ključ iza leđa): Ko si ti? Šta hoćeš?

PEPELJUGA: Ja sam Pepeljuga i molim vas dajte mi ključ od začaranog kovčega, vrijeme mi ističe.

GAGI (pokaže prstom Vesni da ne da ključ): Kakvo vrijeme?

PEPELJUGA: Imamo vrlo malo vremena da izvršimo korekciju u kompjuteru, inače će doći do samouništenja i onda od našeg svijeta bajki neće biti ništa... Svi ćemo se preseliti u ovu glupu stvarnost.

VESNA: Ma nemoj, glupu stvarnost? A zašto glupu, moliću lijepo? Šta je ovdje glupo?

PEPELJUGA: Ne želim da vrijeđam, ali ljudi u stvarnosti su zli i samo misle na sebe i kako da njima bude lijepo, a o djeci skoro da i ne misle.

GAGI: I ti mi nešto o tome govoriš! Pa kako se ti, jadna provodiš u svojoj bajci? Muče ti i izrabljuju i ništa ti ne daju.

PEPELJUGA: Jeste, ali bajka je tako i napisana da bi djeci bilo jasnije ko je dobar, a ko zao. Čitava moja bajka, kao i ostale, ima zadatak da djeci uljepša život, ali i da ih nečemu nauči.

GAGI: Maločas je ovdje bio i nekakav Neustrašivi Princ i on je tražio ključ.

PEPELJUGA (prestraši se): Jao, niste ga valjda njemu dali! ...(sjedne i počne gorko da plače)... Jao meni, jadnoj!

VESNA (zgleda se sa Gagijem pa nježno): Nemoj plakati, Pepeljugo. Nisam mu dala ključ, evo ga kod mene ...(pokazuje)... Vidi!

PEPELJUGA (naglo prestane plakati, digne pogled, smije se): Nisi!... Daj ga meni.

GAGI (otme ključ): Ne može. Ovaj ključ niko neće dobiti dok se ne razjasnimo.

PEPELJUGA (stidljivo): Ali, ja sam mislila... Izvinite.

GAGI (ova krene): Sačekaj, moraš mi objasniti...!

PEPELJUGA (bježi): Izvinite!

VESNA: Gospode Bože, šta ovo bi? Pa gdje ode tamo, tamo nema vrata... Tamo je zid!?

10. pojava

GAGI, VESNA i MAJA

MAJA (Unosi tacnu sa kolačima i sokovima): Šta vam je? Nešto ste mi uznemireni, kao da ste vraga vidjeli?

VESNA: Nismo vraga, nego đavola!

MAJA: Ma to je isto.

GAGI: Opet smo imali posjetu.

MAJA: Posjetu?! Pa niko nije ušao u stan!

VESNA: Jeste, kroz zid.

MAJA: Kroz zid? Šalite se.

GAGI: Opet je dolazila Pepeljuga ili bar neko ko glumi nju.

MAJA (sjedne): Pa zašto me nisi zvala? Ja bih je zgrabila za kosu i sve bi mi priznala!

GAGI (smije se): A Vesna se skroz rasplakala sa njom.

VESNA: Nisam. Bilo mi je žao kada se zaplakala, onako gorko.

GAGI: Kao u bajci – gorkoo je plakala, kao da ima slatko plakanje!?

MAJA: Pretpostavljam da je i ona tražila ključ. Što joj ga niste dali?

VESNA: Gagi ga je zgrabio.

GAGI (gleda ključ): Zato što mislim da je ovaj ključ istovremeno i ključ cijele priče. On otključava bravu iza koje se krije tajna.

MAJA: Da, ali kako pronaći bravu za taj ključ?

GAGI: Prvo treba da nađemo načina da ih sve troje istovremeno dovedemo ovdje.

MAJA: Kako?

VESNA: Da probamo sa nekom čaranjima, šta mislite?

GAGI: Samo se ti zezaj, a ti si ovo sve i zamutila.

VESNA: Šta sam to zamutila? Kako sam zamutila?

MAJA: Imam ideju, ja ću da legnem ovdje i da zaspim kao ona Uspavana Ljepotica, pa će Princ doći da me poljupcem probudi. Kada se on približi, vi ga zgrabite i vežite!

GAGI: Da, ali ona je bila uspavana sto godina, a meni se toliko ne čeka.

VESNA (sjeti se): Imam ideju, dođite ...(priđu joj sasvim blizu, ona tiho)... Govorićemo samo stvari koje će ih naljutiti, kao Neustrašivi Princ je u stvari kukavica, Kapetan Kuka je jedan obični šonja, a Pepeljuga je glupa i lijena šmizla.

GAGI (uspravi se i glasno): Ma koji Kapetan Kuka i bakrači?! On ti je jedan običan šonja. Jeste li znali da on ruku gdje mu je sada nekakva kuka nije izgubio u borbi nego se obô na nekakav trn dok je krao kruške, pa mu se krv zatrovala i morali su mu je amputirati?! Da, da, djeco, to vam je taj kobajagi Kapetan Kuka.

MAJA: A i onaj Neustrašivi Princ, đavola je neustrašivi. On se toliko plaši djevojaka da ni jednoj ne smije ni prići. Eno, poljubio je Uspavanu Ljepoticu, jer je bila uspavana. Da je bila budna, ne bi joj smio prići ni na desetak koraka, da, da, to je taj Neustrašivi Princ. Bolje bi bilo da se zove Prestrašivi Princ.

VESNA: A Pepeljuga, ona vam je posebna priča. Znate li zašto se nije smjela udati za onog princa iz njene bajke, već je pobjegla glavom bez obzira da je i cipelu izgubila?... (oni odmahuju glavom)... Zato što je znala da će odmah nakon par rečenica njenih Princ uvidjeti sa kakvom glupačom ima posla. Pa ta ne zna ništa drugo nego da se kmezi i kenjka.

11. pojava

JECA i pređašnji

JECA (ulazi i već s vrata ne prestaje sa pričom ): Je li vi to o meni pričate? Šta sam ja, kmeza koja kenjka?! Pa kada ste vi to vidjeli da ja kenjkam, kada? Ja i kada plačem, ja tako tiho plačem da me skoro niko i ne čuje. Da, da, a ne kao ti, Vesna. Je l’ te neko malo naljutio, a ti cijelu zgradu digneš na sebe. Pa dobro, nekada me moj glupi brat Sale pojuri ili klepi, ali ja mu kažem šta već treba da mu kažem i zbrišem u svoju sobu i zaključam se.

MAJA (drekne): Stani malo, gdje se gasiš??!

GAGI: Ištekaj je iz zida.

VESNA: Slušaj ti, mala divljakušo. Okani se ti mene, bolje ti je.

JECA: Nisam ja nikakva divljakuša, a to što sam mala, neka te ne brine, znaš dobro da se u malim flašicama parfem drži. Da, da, ako nisi znala. Uostalom, ja zbog tebe nisam ni došla ...(okrene se Gagiju)... Molim za izvinjenje što ovako ispadam u sred trača, ali...

GAGI: Niko tebe nije tračao. govorili smo o Pepeljugi.

JECA: O Pepeljugi, e i ja hoću da govorim o njoj. Već mi je dosta. Niko, čak ni moj brat Sale mi ne vjeruje da sam ja svojim očima vidjela Pepeljugu, ovdje, u tvojoj sobi.

GAGI: Pa šta ti ja mogu. Mora da si ih ranije lagala pa ti sada ne vjeruju.

VESNA: U laži su kratke noge.

JECA: Možda sam nekada malkice slagala nešto, pa šta i to je za ljude. Svi pomalo lažu eno i oni na TV. Jeste, jeste, kako da ne lažu. Kako to, molim vas, ako ne lažu, kako to da se Tom i Džeri onako jure, tuku, podvaljuju, pjevaju, svađaju i sve ostalo i kako to, molim vas, da postoje Štrumfovi i da još govore srpski? Kako?! Nikako, kažem vam ja, svi lažu.

MAJA: Ma o kakvoj laži ti govoriš? O crtanim filmovima? Ma daj, molim te, stvarno pretjeruješ.

JECA: A zašto, onda, Majo, tebi svi vjeruju, a meni niko, zašto?

MAJA: Ne znam. Znam samo da ja ne lažem i ni o kome ništa loše ne govorim. Isto tako ne dopuštam da preda mnom neko o nekome loše govori.

VESNA: Da trača, kao ovamo neki.

JECA: Šta gledaš u mene, nisam ja tračalo? Ako ne znaš ko je i šta je to tračalo, treba da odeš dole u frizerski salon “Mačo”, da čuješ gospa Canu, kako ta trača, nikoga ne ostavlja na miru. Ona i ona njena prijateljica Persa sa trećeg sprata.

MAJA: Ne zanima me.

JECA: Hoćeš li ti, Gagi, da mi pomogneš, molim te?!

GAGI: Pa šta treba da radim? Da idem okolo i vičem da Pepeljuga postoji i da je kod mene bila u posjeti i da si je vidjela?!

JECA: Pa samo siđi dole sa mnom i reci im da je istina to što sam im ispričala, molim te.

GAGI: Ne pada mi na pamet!

JECA (jogunasto izlazi): E, baš si nekakav.

12. pojava

GAGI, MAJA, VESNA,

VESNA: Glupača. Sve nam pokvari.

MAJA: Baš je nekakva. Uvijek mi je žao kada su djeca ovakva. Umjesto da živi lijepo i normalno, pa da brine samo svoju brigu. Bilo bi ljepše i njoj i nama.

VESNA: Što bi moj stari rekao: “Svašta u božjoj bašti”.

GAGI: Ma pusti to ...(namignme im)... Šta ćemo mi sa onim glupim šonjom Kapetanom Kukom, kako da ga se otarasimo jednom zauvijek?

MAJA: Ma ko ga šiša!

VESNA: Vjerovatno je otišao da tješi onu glupavu šmizlu Pepeljugu. I jesu jedno za drugo, ne zna se ko je gluplji.

MAJA: Još samo da im se pridrući onaj Neustrašivi plašljivko Princ, ako već nije od straha napunio gaće. Jeste takav vam je on.

13. pojava

KAPETAN KUKA i pređašnji

KAPETAN KUKA (iskoči iz ili iza vitrine): Ha! Golubići! Tu ste! E, sada mi nećete umaći!... (priđe Gagiju i gurne mu mač pod grlo)... Ko je šmokljan i kukavica, ha?! Govori!

GAGI: Ti si, u stvari, neki jako loš glumac. Što lijepo ne priznaš ko te i zašto šalje?, pa da završimo sa ovom igrom.

KAPETAN KUKA: Da, da, kukavice, gotov si! Tvoja jedina šansa je da mi daš ključ od začaranog kovčega, pa da zauvijek nestanem iz ove glupe bajke.

VESNA: Ovo nije ni glupo, a nije ni bajka.

KAPETAN KUKA (njoj preko ramena): Ma nemoj? A šta je onda ovo?

MAJA: Ovo je stvarnost. Vi iz bajke to ne razumijete jer ne vidite razliku. Mi koji smo pročitali bajke znamo razlikovati stvarnost od bajke.

KAPETAN KUKA: Nemam ja šta razlikovati ili ne razlikovati, baš me briga ...(unese se Gagiju prijeteći u lice)... Ključ na sunce, dok te nisam proburazio i bacio ajkulama, balavče!

GAGI (prkosno): Ne dam.

KAPETAN KUKA (prijteći): Ne daš?

GAGI: Ne dam

KAPETAN KUKA: E, sad si gotov! ...(zamahne sabljom)... Umri!

MAJA (tresne ga tacnom po glavi i dok ovaj usporeno pada, gleda u Gagija): Jao, da ga nisam ubila?

GAGI (uzme mu sablju): Nisi, samo si ga onesvijestila. Hvala ti.

MAJA: Morala sam, htio je da te ubije.

GAGI: Dobro si uradila, vežite ga dok se nije osvijestio.

VESNA (vežu ga): Evo, ovako će proći i onaj plašljivko Princ, samo da se pojavi.

GAGI: Ko da se pojavi? On?... Ma ne smije on, zna da ću ga pojesti sa čizmama.

14. pojava

NEUSTRAŠIVI PRINC i i pređašnji

PRINC (iskoči iz iza dvosjeda sa isukanim mačem): Evo me, hvalisavče! Izvoli, biraj oružje ... (gleda u štaku, koju je Gagi mahinalno podigao)... Šta ti je to? Kakav ti je to mač? Ja takvo oružje u svom životu nisam vidio.

GAGI: Jakog ti života, iz bajke u bajku juriš na bijelom konju i tu i tamo spasip neku djevojku, princezu, šta li već?

MAJA: Ili poljupcem probudiš uspavanu ljepoticu.

VESNA: Ili Snježanu.

PRINC: E, to sa Snježanom to je bila moja najveća greška u životu. Svi ti patuljci su joj odjednom postali braća, a meni šurjaci. A šurjaci kô kurjaci. Kad god su mi dolazili u posjetu, sve su pojeli što sam imao. Muka živa.

GAGI: Jadan ti.

PRINC: Nisam ja jadan ... (gurne mu mač pod grlo)... Daj taj ključ ako mu je život mio.

GAGI: Što će ti?

PRINC: Šta tebe briga što će meni ključ od začaranog kovčega??! ... Daj ključ!

VESNA: Kako šta nas je briga? Ti nešto mutiš?

PRINC (preko ramena): Ne mutim!

MAJA: Mutiš, mutiš!

PRINC (Gagiju): Ključ!

VESNA: Maločas je ovdje bila Pepeljuga ...(Princ se trgne)... Gorko je plakala kada je pomislila da smo tebi dali ključ.

PRINC: Pa i ja bih gorko plakao da ste ga njoj dali.

MAJA: Zašto?

PRINC: Zato što bi mojoj slobodi došao kraj. Ja bih je morao oženiti, a onda više ne bih mogao da lutam po svijetu i oslobađam zatočene ljepotice i uspavane princeze.

VESNA: Valjda obratno?

PRINC: Šta obratno?

VESNA (daje Maji znak da uzme tacnu): Ništa, ništa.

PRINC (prijeteći Gagiju): Daj ovamo ključ!

GAGI: Ne dam!

PRINC (prijteći): Ne daš?

GAGI: Ne dam, šta mi možeš?

PRINC: Kako šta ti mogu? ... Pa mogu šta hoću.

GAGI: A šta hoćeš?

PRINC: Ja hoću ključ... K-LJ-U-Č!!!

GAGI: Ne dam i gotovo!

PRINC (zamahne mačem): E kad je gotovo, onda je gotovo!

MAJA (lupi ga tacnom po glavi i on usporeno pada) : Jao, ovo će mi preći u naviku ...(Vesni)... Vezujmo ga! ...(Gagiju)... Jesi li dobro?

GAGI: Dobro sam.

VESNA: E sada kada bi još došla ona glupača koja se predstavlja za Pepeljugu, pa da i sa njom završimo.

GAGI (Vesni): Nećeš valjda i nju? ...(pokazuje na tacnu)... Nemoj, pa ona je djevojčica.

MAJA: Pa šta, glava je glava, bila muška ili ženska.

VESNA: Samo što je ta Pepeljuga shvatila koliko je glupa i da je za nju opasno da dođe ovdje pa se boji.

MAJA: Ma ne boji se ona. Ona se boji da će je ovaj odvesti u svoj dvorac ...(pokazuje na Princa, a potom i na Kapetana Kuku)... ili ovaj na svoj brod.

GAGI: A niko ne pita šta bi ona htjela?

VESNA: Da, stvarno, možda bi ona htjela sasvim nešto drugo...

MAJA:Kada bi samo došla, pa nam otvorila svoje srce, možda joj i pomognemo.

15. pojava

PEPELJUGA i pređašnji

PEPELJUGA (kao iz zida ulazi): Evo me, Majo...

MAJA: Pepeljugo, dođi, sjedi... Ispričaj nam sve po redu.

VESNA (Maji): A nisi nam vjerovala.

MAJA (daje Pepeljugi sok): Izvoli, opusti se.

PEPELJUGA (lagano otpije gutljaj pa podigne pogled): Važno je da su njih dvojica vezana.

GAGI: Oni su vezani, a vrlo brzo možeš i ti biti vezana ako nam odmah sve ne ispričaš. Slušam.

MAJA: Neka, Gagi, neka se malo odmori i skoncentriše.

PEPELJUGA: Sve je počelo kada su moj tata i Snježanin tata... Znate onaj iz bajke Snjećana i sedam patuljaka?... dobili na čuvanje ključ od začaranog kovčega. Posvađali su se oko toga ko je od njih lošiji otac i ko treba da kod sebe ima taj ključ. Gdje ima svađe, tu često dođe i do tuče, a sve to je iskoristio Kapetan Kuka i ukrao im taj klkjuč sa željom da u našem kompjuteru sve preokrene, a mene i Snjećanu i Trnoružicu i Zlatokosu i još neke lijepe djevojke i princeze odvede na svoje tajno gusarsko ostrvo. To je saznao Neustrašivi Princ i htio je da mu otme ključ za svoju korist, a Kapetan Kuka ga je sakrio u Vesninu papuču, sa željom da ga uzme prije nego se ova probudi. Ostalo znate. Još par sati pa će moj tata sa svojim partnerom morati predati klju slijedećim stražarima, a ako to ne urade, ode im glava i naše bajke će biti zaboravljene, kao mnoge do sada.

VESNA: Pa da, pa sada izmišljaju nove, lošije bajke.

PEPELJUGA (molećivo pogleda Gagija): Molim vas, dajte mi ključ!

MAJA: Gagi, ja joj vjerujem. Daj joj ključ.

VESNA: Neka povede i ovu dvojicu ...(oni su se već osvijestili i u strahu i tišini promatrali šta se događa)... Nama više ne trebaju.

PEPELJUGA: Molim vas, nemam puno vremena da spasim oca, dajte mi ključ.

GAGI (pruži joj ključ): Izvoli, i neka ti je sa srećom!

PEPELJUGA (lagano ustane, poljubi Gagija i uzme klju): Hvala, hvala vam svima ...(blago gurne onu dvojicu naprijed)... Idemo ...(osvrne se)... Hvala vam, vi ste divni čuvari bajki... Zbogom!

16. pojava

GAGI, MAJA, VESNA i JECA

JECA (ulijeće sva usplahirena kada su ovi izašli): Ljudi, nećete mi vjerovati koga sam vidjela... Evo maločas tu na stepeništu sam srela Petra Pana, majke mi!

MAJA (zgrabi tacnu i krene na nju): Ma daću ja tebi Petra Pana!

VESNA (počne istovremeno da je gađa jastucima sa dvosjeda): E, već mi je dosta i tebe i tvoje jezičine...!

GAGI (krene i on na nju sa podignutom štakom): Ma ako te samo dohvatim ovom štakom, daću ti i Petra Pana i sve ostale...! (izjure za Jecom)

Z A V J E S A